Sjećanja naviru Imali smo u ski-klubu taj isti, radi se o izdržljivoj i pouzdanoj mašini, dio koji može stradati od habanja je sajla, ali se ona da zakrpiti, samo što kako wlad reče treba neko da ti uplete sajlu (uže).
Najsigurnija varijanta sidrenja je da nađeš neko drvo na vrhu padine i zavežeš lift mada i sidrenje bilo kakvom ćuskijom ili originalnim ašovom sa metalnom cijevi radi posao. Lift je dobro malo ukopati u snijeg da ne "šeta" lijevo-desno ako neko prilikom otkačivanja malo povuče sajlu u stranu. Sigurnosni štap koji gasi lift kad se obori je odličan dodatak i sa njim nema brige da će se neko zapetljati u lift ako mu se rukavica ili dio jakne uvije oko sajle ili tako nešto... Postavlja se na recimo 2-3 m prije lifta (motora). Donji dio sa koturima se jednostavno postavlja, bitno je prije toga razvući i dobro zategnuti sajlu.

Sa liftom su u kompletu dolazile i kuke za kačenje koje su majstori (kovači) na osnovu kalupa napravljenog od originalnih kuka izlijevali mislim od aluminijuma ili tako neke metalne mase i prodavali skijašima. Bilo je i improvizacija i oblikovanja kuka od čvršćeg drveta, bukve ili hrastovog parketa, ali je drvo ipak imalo habanje i kraći vijek trajanja u odnosu na metalne kuke...