Vlašić - Letite li, oj, orlovi moji!

Pristizali su dječaci, crvenih noseva, učenici Osnovne škole "27. juli" Vitovije, područna škola Šišava na Vlašiću, pa sve to skupa - Zadnja pošta Travnik. To su vlašićki "orlići", dječaci što na skijama skaču i po 30 metara, sa skakaonice naravno i izazivaju iskreno divijenje mnogih. Bilo je već oko 11 sati i koji minut, u subotu, 21. februara tekuće godine (1980,). Prozivka je nabrzinu izvršena - pa trk na improvizovanu, 30-metarsku skakaonicu, koju su đaci sami podigli od snijega, pa čak uredili zaletište i doskok. Tu su i njihovi treneri-učitelj Safet Mameledžija, Sead Tahirović i Janoš Fortecki iz Poljske. Svaki od njih ima nešto korisno reći, posavjetovati ih, ukazati na greške.

P O D R Š K A

Sve je počelo prije pet godina - kazuje uča Safet. - Bio je to početak stvaranja svojevrsne škole skijanja u kojoj nije bilo "bježanja sa časova". Pošto 90 odsto naših učenika u Šišavi čine đaci sa sela, đaci-pješaci, znao sam za njihove skijaške sposobnosti. Sve je to prevagnulo, pa sam jednog dana sazvao opšti roditeljski sastanak. Izložio sam roditeljima svoju ideju o formiranju skijaške škole, koju bi pohađala njihova djeca. Plašio sam se kako će reagovati i da,vidite čuda: svi su mi dali podršku.

Najstariji polaznik "vlašičke skijaške škole" ima šesnaest, a najmlađem je tek sedam godina. Ovaj najmlađi gotovo da se nije ni vidio na zaletištu skakaonice. Bio je spreman Nedjeljko Perlić "Nećko". Namazane skije, pritegnuti vezovi i pogled put rodnog sela. Ni da trepne! I posljednja uputa trenera Forteckog:
- "Nećko, bude dobro, bude u dobro. Na mostu savij noge."

Oštar fijuk vjetra ošinuo nam je lice. "Orlić" je preletio 17,5 metara! Trenerova ruka na dječakovoj kosi. Nešto kao: "Bilo je odlično".
- "Je li te strah?"
- "Nije, a što bi... (Pogledom ide duž skakaonice, kao da je premjerava). - Na početku je bilo, a sad ne razmišijam. Trener kaže da treba biti miran i staložen."

Ovi dječaci vole treninge. Samo da im još mogu kako nabaviti zaštitne kacige, jer skaču bez njih!
A ovo skija što imaju kupio je klub uz pomoć đačkih roditelja.
Jovo Perlić je Nećkov rođak. Ima 10 godina, dobar je đak ("jer da bi skakao, moraš dobro učiti"), a skače čudo jedno. Svi se slažu da ima najljepši stil. "Vuče" do kraja. Pokušava nešto da ispriča:
- Nismo uvijek imali "fabričke" skije. Prvo smo pravili one "drvenjače", "leptirice", "šiljkuše". I kad smo jednom na televiziji ugledali skakače, pokušali smo i mi, pa smo se ugruvali. (Svi se grohotom smiju.)

Jovo je taj dan "prešišao" granicu dječijih snova. Skočio je 26 metara. Svi su mu čestitali. Izgledalo je u jednom trenutku kao da će nešto stariji Marinko Vujinović pasti. Ali ne, to je samo varka za neupućene.
-"Jesili ikad pao?" - upitamo 13-to godišnjeg dječaka.
-" Jesam, pa šta! I Norčič pada, i Ulaga i mnogi. Ako ne znaš dobro pasti, ne znaš ni skakati. Na primjer, treba padati uvijek ustranu i napregnuti mišiće."
- "Ko ti je uzor?"
- "Moji stariji drugovi - Tale, Joco i Senad. Jest da imaju samo po 16 godina, ali bogami skaču po 40 metara. Vidjećete ih sutra...' na pravoj skakaonici!"


PREDSKAKAČI

Priznajemo, nije nam ovo bilo najjasnije. Kako to dječaci na 80- metarskoj vlašićkoj skakaonici, kad sutradan, 22. februara počinje takmičenje najboljih evropskih skakača? I zaista, toga dana (bila je nedjelja), okupilo se u podnožju čuvene vlašićke skakaonice više od 10 hiljada ljudi sa Vlašića i okoline. Najviše učenika osnovne škoie, njihovih roditelja i nastavnika. Došli, naravno, da na djelu vide najveće evropske majstore u skijaškim skokovima. Jest i to, ali, danas prvi put sa Vlašićke 80-metarske skakaonice, skaču vlašićki dječaci. Doduše, samo kao predskakači, ali to je najveći uspjeh trojice golobradih momčića, 16-to godišnjaka - Milorada Radovanovića, Jovana Radovanovića i Senada Karalića.

Namračeni oblaci nad Vlašićem su se razmakli. Granulo je sunce. Skakaonica sva okupana u snježno-bijelom dekoru, a na njenom vrhu - njih trojica. A onda je zvanični spiker pozvao vlašićke momčiće da nastupe. Uzmicanja nema, oni to i ne žele.
Ali..., zar duboki ambis skakaonice, na čijem se dnu vide ljudi kao mravi, nije isuviše veliki izazov za njihova mlada krila?

Minut kasnije - saznali smo da nije. Trideset i devet i po, četrdeset i još jednom četrdeset metara - bile su dužine skokova trojice hrabrih dječaka. Uzbuđeni su.
- "Ovo je naš pohod prema visinama!" - dobacili su nam u prolazu.

Priča o njima krenula je u svijet...

Autor teksta: DRAGO TODOROVIĆ (Časopis "Male novine" 1980. godine), za objavu pripremio: B. Seferović.
Portal Babanovac.net se i ovim putem zahvaljuje porodici Mameledžija na kompletnom materijalu ustupljenom za ovaj članak.

Izvor: Babanovac.net