Oko skijanja 16.08.2020.

Sećanje na 80-te na Staroj planinj

Sećanje na 80-te na Staroj planinj

Zahvaljujuci entuzijastima iz Knjaževca, uglavnom nastavnicima i profesorima fizičkog vaspitanja, izgrađen je Planinarski dom na Babinom zubu. Beše to građevina upola manja od ove sada, sa furunama u sobama sa po 10 i više kreveta i zajedničkim WC-om na spratu i zajedničkim kupatilom u prizemlju. Struja iz agregata ujutro i uveče. Kuhinju sa trpezarijom je osamdesetih vodila kuvarica Borka...

Kao decu iz starijih razreda osnovne skole na planinu su nas vodili nastavnici fizickog. Bili su nam tamo i roditelji i nastavnici i instruktori skijanja. Autobusom se stizalo do sela Crni vrh, a odatle do doma pešice. Stvari i skije na sanke koje vuku volovi. Mi smo pešice išli negde do podnožja Konjarnika trasom kojom sada ide put, a zatim uzbrdo kroz šumu. Sanke s volovima nekim drugim dužim putem sa manjim nagibom. Znaći, kao deca 5-8 razred smo isli 10-ak km pešice po zimi i neutabanom snegu.

Skijalo se na Markovoj livadi, Sunačnoj dolini i Stazi smrti. Markova livada je onaj deo izmedju Suncane doline i Konjarnika sa jelkama. Tada nije bilo jelki. Staza smrti je deo Konjarnika namenjen za free-ride.

Svi smo mi bili ratrak! Kad se ujutro dođe na stazu, ako je padao sneg - prvo 2h tabanja, pa posle skijanje. Kad smo bili dobri, pustali su nam i ski –lift. Ski lift je bio dizel motokulitivator IMT-509 sa konopcem za koji smo se hvatali rukama ili nekim improvizovanim spravama da ne bismo cepali rukavice. Konstruktor pomenutog lifta je bio profesor fizickog Senja, tada moj razredni.

Tako se zivelo i skijalo na Babinom Zubu. Manje skijanje, više razvijanje kolektivnog duha i drugarstva. I tada smo zavoleli planinu. Divlju i nepredvidivu, ponekad negostoljubivu. Planinu prema kojoj ne možeš da budeš ravnodušan.

Izgradnja ski centra je donekle poremetila ono o čemu pišem. Ali je sve to verovatno moralo tako da bude. I neka je. Ima nezadovoljnih zbog toga, ima onih razočaranih i revoltiranih koji kažu da do kraja života neće nikada više otići gore. No, verujem da je više nas koje razvoj raduje, koji i dalje volimo Staru planinu i radujemo se svakom danu koji provedemo tamo.

Ta ljubav prema planini, skijaška kultura i tradicija se u Knjaževcu razvijala godinama. I postoji i dalje... Verovatno je to mesto sa najvećim brojem skijasa po glavi stanovnika. A kvantitet rađa kvalitet. Takmičari Ski kluba Midžor su godinama uz Nižlije i Beograđane najuspešniji u Srbiji.

P.S. Nisam zaposlen na BZ, nemam nikakve veze sa SS, ne razvijam nikakav biznis na Staroj, nisam clan nijedne stranke... Radim nesto sasvim deseto i tamo idem samo da uzivam. I leti...

       bokyn - Forum sajta    22.01.2013.


---------------------

Moje prvo gostovanje na BZ bilo je 2009.g i to upravo u planinarskom domu, posle toga dve sezone sam samo u domu i bio, a zatim, narednih sezona se nije moglo doći do kreveta u domu. Jer, Planinarski dom je uvek bio slag na torti.

Nikad necu zaboraviti jednog, slobodno mogu reći dedicu iz doma, jer cikica odavno vise nije, ne znam mu ime, ali bih prepoznao opremu koju ima!
Covek je sa onog putica koji vodi od doma do Konjarnika negde otprilike kod cesme, stavio skije na pod, obuo ih, preskocio ogradu sa leve strane tako sto je prebacio prvo levu, pa desnu skiju preko i krenuo DIREKTNO dole slalom niz drvece ka podnozju Konjarnika! E, to je momenat koji nikad necu zaboraviti!
Ja tuda tesko da bih i leti prosao u cizmama, a ne sa skijama na nogama! Pratio sam ga pogledom sve dok nije nestao iz vidokruga i razmisljao sam kakav je to kralj, a pritom ima toliko godina, dozivece da i praunuke uci skijanju, garant!

      macak011 - Forum    23.01.13.

Staza od Pl.doma ka Konjarniku   Foto: Fića

 

Skijališta: Stara planina

skijanje.rs Srbija Istorija Istorija razvoja skijanja Stara planina