Josip Joja Modrić 1932–2017

»Gospodin JOSIP JOJA MODRIĆ rođen je prije 85 godina, tu iznad nas na južnim obroncima Medvednice, na Kraljičinom zdencu, na 590 m nadmorske visine. I toga dana Medvednica je bila prekrivena snijegom.

Joja piše, puno kasnije, da je možda i time bila određena sudbina da cijeli život ostane vezan uz planine i snijeg. Otac Jakov bio je nadlugar, te vrstan turni skijaš na malim skijama s jednim štapom i kretao se praktičnom, a tada i jedino mogućom telemark tehnikom. Zime su bile još one prave, s puno snijega, gotovo 4 mjeseca u godini. Do osnovne škole na Gračanima udaljene 5 kilometara išao je na skijama, drugačije po snijegu nije bilo moguće.

Već kao dječak počeo se zanimati za skijaški sport... Prvo po fuldama Kraljičinog Zdenca zajedno s HAŠKovcima koji su ga jednom ulovili da vozi po njihovoj stazi i s 10 godina upisali ga u klub gdje ubrzo postaje njihov uspješan natjecatelj. Tada su te mulde bile jedine staze na Medvednici na kojoj su se održavale utrke. Staze sa sjeverne strane Sljemena zaživjele su tek kasnije (1946). Sestra Maca i mlađi brat Vanča također su bili vrsni skijaši, a Vanča i reprezentativac države u svoje vrijeme.

Aktivno se natjecao od 1944. do 1962. godine, s preko 50 titula prvaka Hrvatske i 6 titula prvaka bivše države. 8 godina je reprezentativac te kandidat za Olimpijske igre 1956. u Cortini. Zajedno s Žingerlinom, Kumarom, Markulinom i kasnije Puhakom, Sencijem, Tatjanom Jesih i Sonjom Antić bio je onaj svestrani skijaš koji se mogao mjeriti sa Slovencima tih godina u skijanju i bio je jedini Hrvat koji je 5-struki prvak bivše države (u svim disciplinama) 1952. na Jahorini. Bio je bolji, najbolji, jer se pri svakom treningu popeo uz Crveni spust barem jednom ili dvaput više u danu od drugih skijaša. Nastupao je u Madoni, Schladmingu, Kitzbuhelu, na istim brdima gdje se skija Svjetski kup i danas, ali u vrijeme kada FIS još nije postojao. S drugim mjestom na Jadranskom veleslalomu 1953. bio je ispred svih Austrijanaca, pa i čuvenog Tonija Seilera. Neostvarena želja ostati će Joji obnova Panjevine na Sljemenu koju je svakako htio urediti zajedno sa Crvenim spustom, a na kojoj su istesali formu sve generacije starih skijaša Zagreba.

Trener je od 1950. brojnim generacijama skijaša, pa i Anti Kosteliću, koji ponavlja, kako čujem, da ga je upravo Joja podučavao treningu spusta u sekvencama staze. Sudac je, postavljač staza i tehnički delegat na trkama alpskih disciplina, te homologator do 1990. godine.

Posebno se ističe kao začetnik i suosnivač škole skijanja Medveščak 1964. godine, koja i danas radi te je odgojila više od 20 tisuća skijaša, stotine učitelja i trenera skijanja. Kao tajnik Sportskog Društva Medveščak značajno je pridonio izgradnji sportskog centra na Šalati. U suradnji s gospodom Blažević, Sabljić, Relac i Milas vodio je Medveščak do samog vrha najuspješnijih klubova u državi, prvi implementirao ekonomsku propagandu u sportske objekte i priredbe, suosnivač je Zagrebačkih ljetnih večeri, Smotre folklora i drugo. Zagreb je tada bio i grad hokeja uz nemale zasluge Joje kao tajnika kluba u dovođenju nekih od najslavnijih imena hokejskog kluba Medveščak (Ratej, Oštić, Reno, Krmelj...).

Sljeme, sa svojom još uvijek skromnom skijaškom infrastrukturom ne bi bilo niti takvo kakvog ga imamo da Joja nije uspio sačuvati kućicu za radnike koji su gradili prvi metalni TV toranj, čuvenu Piramidu – danas Zlatni medvjed, te kod izgradnje današnjeg TV tornja i kućicu koja postaje i ostaje kućica Skijaškog kluba Medveščak. Profesionalno usmjerenje dobiva na Ekonomskom i kasnije Kineziološkom fakultetu, te su obje struke imale značajan utjecaj na radni vijek Joje.

Josip – Joja Modrić bio je od onih ljudi koji su živjeli sport, živjeli skijanje, ali i tenis. U svom gospodarskom radu ističe se kao osnivač društva “Sport inženjering – kasnije Sporting”. Idejni je začetnik ideje ATP teniskog turnira u Umagu – jedan od nositelja ideje, projektiranja i izgradnje centra Stella Maris Umag, Bol na Braču, Makarska rivijera,
TC Maksimir, Hrvatski Olimpijski Centar Bjelolasica, skijaških staza na Sljemenu. U projektiranju, izgradnji, opremanju i vođenju sportsko-rekreativnih objekata u turizmu po cijeloj Hrvatskoj Joja je zaslužan za nastajanje preko 4000 teniskih terena i preko 2000 ostalih sportskih objekata u više od 30 godina rada. Poznato je da je uz Fredija Kramera, doktora Krnola te Leu Habunek osnivač “Teniskih turnira Istarska Rivijera” kao i “Jadranske” te je često ponavljao da treba uvjeriti hotelijere da će s teniskim kampovima svake godine otvoriti i zatvoriti turističku sezonu, odnosno produljiti ju. Koliko je bio u pravu, najbolje znamo danas.

Sa Stipom Božićem i Tonetom Vogrincem autor je ideje za studiju razvoja 20 zimskih planinskih i skijaških centara u cijeloj Hrvatskoj.

Joja Modrić dobitnik je najvećeg sportskog priznanja u Hrvatskoj, nagrade Franjo Bučar, koju je dobio za životno djelo 2008 godine. I danas, bez obzira na stariju ili mlađu skijašku generaciju – kada se povede razgovor o “našem sportu – o skijanju”, dovoljno je reći Joja i svi znamo o kome se radi.«

     Izvor: HZUTS bilten 2018