Ponukan zeljom da ispucam svoju godisnju kartu za javni prevoz u CH, pretproslog vikenda sam odlucio da odem na neko vece skijaliste. Metodom "dje odje ima slobodan hostel", u kombinaciji sa tehnikom "visoko da se izbjegne bljuzga", izbor je pao na Gstaad. Na papiru izgleda bajno: ide do 3000m u visinu, 250km staza.
Na "teren" sam stigao u petak navece, smjestio se u hostel u Saanenu, koji nudi spavanje + dorucak/veceru za nekih 50-ak franaka. Gstaad i okolina su otprilike na tromedji Berner Oberlanda, Vaudea i Valaisa. Mjesto je lijepo, centar uglavnom cine veliki drveni saleti sa rezbarenom fasadom, ali ja nisam vidio zive duse u 8 navece. Smjestaj je malo van centra, u prolazu vas zapahne miris stala i svinjaca, seoska idila, ali je domaca atmosfera, sve su porodice tu, nista zivo se ne zakljucava. Imam utisak da u npr. Verbieru to funkcionise malo drugacije
Elem, skijanje. Na papiru sjajno, na licu mjesta ipak malo drugacije. Jeste 250km staza, ali podijeljenih na nekih 6 dijelova koji nisu povezani. Jedan od tih dijelova je i glecer koji ide to tih 3000m, a svi ostali se zaustavljaju na nekih 2000m ili nize. Vodjen temperaturom u dolini od nekih 5-10 stepeni u 8 ujutru, odlucih da zapucam na glecer. Do tamo vozi autobus koji prolazi svaka 2 sata, i vozi nekih 45 minuta. Na usputnim stanicama se skupilo nekih 30-ak skijasa, a na kraju nas je sve docekalo nimalo prijatno iznenadjenje: sve staze na gleceru su zatvorene zbog vjetra. Naravno, niko se nije sjetio da obavijesti nekoga na polaznoj stanici... Ljutnja i razocarenje, i smisljanje plana B. Izbor je pao na Gstaad-Saanen, koji mu dodje kao druga najveca povezana oblast, pa se tu iskrcavam zajedno sa jos cetvoricom Nijemaca.
Na gondoli u Gstaadu smo mislim bili jedina petorica sa skijama. Ne, ostali nisu bili sa bordovima. Ni sa blejdovima. Ni monoskijama. Vec... u cipelama. Poneke i sa potpeticama. Gondolica je totalno retro; svakog trenutka sam ocekivao da orkestar zasvira i Son Koneri izleti negdje izmedju grmlja, pracen rafalima placenika. Na izlasku, slag na tortu: teta koja skija u bundi.
Pokusavamo da se prebacimo do samog kraja skijalista, gdje je i najvisi vrh, na nekih 2150m. Do tamo vodi crna staza, na kojoj pise "zatvoreno". Par trenutaka smo stajali neodlucni, da bi Mario otisao malo naprijed i samouvjereno zakljucio da se ipak moze proci, samo malo off-piste. Ops Nakon par stotina metara, zaglavili smo na livadi. Skije na rame, i pjesaci nekih 50-ak metara po kosini do sljedece bijele povrsine. Tek sto sam ponovo stao na snijeg i skije i krenuo, cujem kako neko vice za mnom. Ispale mi cipele iz ranca i otisle u grmlje Skidaj bato skije i nazad na planinarenje... Ostatak dana bez nekih vecih uzbudjenja, ali i bez nekog posebno dobrog skijanja. Ima par dobrih staza, ali sam prakticno cijeli dan vozio jednu sa nekih 1000m visinske razlike, koja je nekako imala najveci omjer leda i bljuzge...
U nedelju se selim u Saanenmoeser, koji je sa jos par sela cini i najvece skijaliste regije, a reklo bi se i ubjedljivo najbolje. Zice su uglavnom OK, a i staze interesantne. Dosta su siroke, guzve nije bilo previse, tako da je bilo dosta mjesta da se malo doda gas. Opet, u donjim dijelovima su bile prakticno neupotrebljive, nesto kao artificial powder
Generalne impresije: OK skijaliste, ali za cijenu, ne vjerujem da ce me vise vidjeti. Ima dobrih staza, ali ih ne bih nazvao impresivnim. Jedino sto mi se cini kao plus su mogucnosti za off-piste, naravno sa povoljnim vremenskim prilikama. Gotovo sav prostor oko pista je izgledao netaknut - moze biti da su i tragovi nestali topljenjem/vjetrom/cime god, ali bih prije rekao da razlog lezi u klijenteli. Bilo je i odlicnih skijasa, ali svi mahom su na <nesto> *race* <nesto> skijama. Doduse, i ja sam bio na Fischer Race SC, ali ja bar ne spadam u odlicne