Čitam ovo zanimljivo al ne stižem da se umešam... doduše, niko me ništa nije ni pitao al me malo zaintrigirala ova quoteovana Aleksina rečenica. Video sam da je organizovan u klub, da ima opreme za prodaju, vrhunske, takmičarske... al me zanima ko plaća njegov boravak na planini preko zime, dok mi lupetamo po ovom forumu?
Ako je takmičar, kad je to svirala himna i dizana zastava u njegovu čast bar na Univerzijadi (Svetski kup je predaleko i za veće nacije) a da mi ne znamo za to?
Ako je trener, u čast kog njegovog pulena je svirana himna i podignuta zastava na jarbol na nekom ozbiljnijem takmičenju, a da mi ne znamo za to?
Ako nema ni jednog dizanja zastave i sviranja himne... sklon sam da pomislim da se drug Aleksa (a i njegovi puleni) ne razlikuje puno od nas, dakle običan diletant. (Nećete mi možda verovati da sam plakao kao malo dete kad je Juri Franku dignuta zastava Jugoslavije u Sarajevu, ali tako je bilo).
Bojim se da je drug Aleksa samo još jedan srpski veliki stručnjak (poput fudbalskih) bez rezultata iza sebe.
Boravak na planini i skijanje nije baš jeftina zayebancija pa me živo zanima da li drug Aleksa troši svoj novac (ako je tako, skidam kapu), novac poreskih obveznika (jao meni) ili novac roditelja (jao njima) čija deca nikada (čitaj NIKADA) neće čuti himnu i videti zastavu svoje zemlje (i meni poterati suzu na oči) na velikom takmičenju.
Složiće se svi da je bitno učestvovati, da je važno skijati, da deca budu zdrava i sve to... ali to se može i bez kidanja ligamenata u 15-toj godini života, to se može i sa manje para, to se može i uz samoservisiranje skija.
Vosak ovaj ili onaj, turpija, brusni papir... vešta ruka.... jebeš ga... nije mnogo važno ako voliš skijanje.
Skiman, samo nastavi, tvoji postovi su O.K., filmici takodje... i pusti "velike stručnjake" srpskog ski-sporta.
Stevo... mis'im, šta reći?
Aleksa... ako ti nije preveliki posao, odgovori mi na ova pitanja ili me poklopi nekom činjenicom zbog koje ću, ako sam te uvredio, da ti se izvinim ovde, najjavnije i to velikim slovima.
ON TOPIC
Krpljenje klizne površine nije teško uraditi ali bih šmirglanje iste radije poverio nekom ko ima mašinu. Nije da su mi ruke trapave, al nekako se bojim da nešto ne zeznem.
Oštrenje rubnika pod uglom od 88 stepeni, uz onaj hepek (spravica) sa turpijom... ništa lakše, to sam probao i to umem.
Mazanje, uz udisanje isparenja... takodje ništa strašno... čak pruža i neviđeno zadovoljstvo kad sutra na stazi osetiš svojih ruku delo.