Posto je u ovo doba najsigurnije skijanje na glecerima, prethodne nedelje otisnuli smo se na zaista dalek put zarad 4 dana skijanja: skoro 1100 km do Hintertuxa, a vredelo je zaista. Lepo je skijati i znati da nema profi skijasa na ovom svetu koji nije bio na ovom mestu, jedini glecer koji radi svih 365 dana u godini, mesto gde tokom leta treniraju sve svetske reprezentacije

Vreme je bilo divno i malo pretoplo, upali smo u toplotni talas tokom kojeg je u bgd-u bilo celih 25 stepeni: na Hintertuxu je to otprilike izgledalo tako da je na vrhu (3250m) ujutru bio blagi minus koji je tokom dana prelazio u isto tako blagi plus, na 2600 je bilo 7-8 stepeni a na 2100m (na izlasku sa prve gondole) citavih 15, pa mozda i jace. Zakacili smo vikend pa je i skijasa bilo poprilicno, no guzvi na stazama nije bilo, jedina negativna stvar su naravno razvaljene staze nakon 13h i to u donjim delovima skijalista - vece hupsere u zivotu video nisam. U odnosu na Kaprun recimo, reklo bi se da su staze nesto malo ostrije, strmije: preovladjuju plave i crvene a tu su i dve crne. Zajednicka osobina je da su skoro sve staze potpuno prave i siroke, bez ikakvih krivina, karakteristicno za glecere. Sto se pomenute dve crne tice, jedna je onako, na granici crvene i crne, druga je malo teza jer se ne uredjuje

Centar skijalista je na 2600m (fernerhaus) i do njega se dolazi voznjom na dve gondole. Odatle vozi jos jedna (paralelno ide i sedeznica) do Geofrene Wand na 3250m sto je najvisa tacka skijalista i gde se nalazi vidikovac. Odatle voze paralelno 4 crvene i jedna crna (cupava ) staza, dok se sa druge strane nalazi vrh Olperer odakle idu paralelno 4 lepe, siroke plave staze, idealne za brzu carving voznju. Staze sa pomenutih vrhova se spajaju i vode nize do Fernerhausa - sve u svemu, jedno 3-4 kilometra lepe voznje. Sa strane je i vrh Kaserer koji takodje nudi nekoliko plavih staza za uzivanje u brzini

Hintertux je inacce deo Zillertal regije koja nudi ukupno 245km staza. Iskoristili smo jedno od jutara da skocimo do Mayrhofena - Finkenberga (vrh Penken) cisto da overimo i ovo lepo skijaliste. Znajuci da zbog temperature i niske nadmorske visine nema nista vise od jedno 2-3 sata ljudskog skijanja, nismo previse ocekivali. Izuzetno mali broj skijasa (svi su pobegli na glecer), jako lepo skijaliste i prilika da slikamo najstrmiju uredjenu stazu u Austriji - Harakiri. Kazu da je nagib 78%, mada iskreno, ne deluje tako kada se gleda iz blizine. Na zalost, bez sansi da je isprobamo jer je "progledala" i nije radila

Nakon tri sjajna dana, dokaz da priroda ima svojih cudi jeste mecava koja nas je cetvrtog dana oterala kao i vecinu skijasa. Do 11 oblacno, promenljivo, i u 15 minuta se navukose oblaci, krenuo sneg. Sat vremena smo u kafani cekali da se situacija smiri i nakon toga probali smo jos jednom. Kada smo se gondolom popeli na vrh, tamo su bila samo dva skijasa i gle cuda - iako tri dana nismo nikoga culi da prica na srpskom, pogadjate, ova dvojica "ludaka" su bili nasi Spustili se jos jednom, shvatili da jedva naziremo gde se nalazimo, spakovali se i dan ranije krenuli za Beograd

Ukratko, glecer za svaku preporuku, jeste jedno 200 km dalje od Kapruna, ali eto prilike da se overi i nesto drugo sto ne predstavlja stereotip