Dakle, jadan dan otvaranja sezone smo proveli na ovom skijalištu. Pošteno smo pregazili sve što je bilo otvoreno, a bilo je oko 80% raspoloživo da se skija. Oko sat vožnje od Pinzola, preko Madone i Marileve dolazi se na ovaj prevoj koji je lijepa priča za skijanje u trajanju do maksimalno 3 dana jer bi, po meni, za više dana bilo nezamiljivo. Na Tonale se direktno sa puta svraca na parkinge uz staze i lagano se dolazi do većeg broja žica koje vuku na dio skijališta koji je južno orijentisan. Sto vučnica što sjedešnica ima ukupno 11, tako da je broj staza uz njih pozamašan. Primjetan je veliki broj ski ekipa koje treniraju na par obilježenih i ograničenih staza. Generalno, skijalište na kom skoro i nema lošijih skijaša. Od staza sa ovog dijela izdvojio bih 21-22, te 31 i 32. Na dio koji vodi ka Preseni moraju se skije skinuti da bi se prešla cesta i ukrcalo se na gondolu koja vodi ka glečeru. O skijalištima koje imaju vrh na 3000mnv ne treba trošiti riječi jer je to ipak privilegija. Dio koji ide sa vrha je prelijep, ne pretjerano dug, širok do ludila, u hladu, sa dobro utabanim prirodnims nijegom koji posebni lijepo škripi pod skijama. Po sredini je malo dosadna plava spuštalica, a crna staza koja spušta do kraja je stvarno odlična i zanimljiva. Na žalost dio skijališta Ponte di Legno je bio skoro čitav zatvroren pa smo samo okrznuli par staza na dijelu do Tonalea. Evo i nekoliko komadića sa fotosešna. Vrijedi vidjeti.medjustanica na preseni.jpgponte di legno.jpgpresena gondola.jpgpresena no ski.jpgpresena pogled sa tonalea.jpg